четвртак, 13. јануар 2011.

I ponovo mi naisla misao o ljubavi...

Ono sto je najlepse u iskrenoj i dubokoj ljubavi u kojoj je sve lepo,
to je da u odnosu prema onome koga volimo, ni jedna nasa mana ne dolazi do izraza.
Mnogo sto sta zlo u nama, tada iscezava, a ono sto je dobro - ustostrucuje se.
Voleti znaci u tudoj sreci naci SVOJU sopstvenu.
Ima jedan divan nevidljiv svet, a to je onaj sto ga zaljubljeni u srcu nose.
Ljubav je jedna strast koja nece da zna ni za proslost ni za sadasnjost.
Ljubav nije obicna zagonetka, a cini nam se da smo je sto puta resili.
Naprotiv, bolna je zagonetka, ali je i odgonetna.
Zagonetka koju svaki put ponovo zamrsimo, da bi smo uzivali u njenom resavanju.
Ljubav!
Citava knjiga u jednoj reci, celi okean u jednoj suzi!
Sedam nebesa u jednom pogledu, vihor u jednom uzdahu, grom u jednom dodiru, hiljadu godina u jednom trenu!
Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav.
Ne, nema...
Prava ljubav koja pociva na plemenitim motivima, traje vecno, cini nas lepim i u starosti.
Svesti citav svemir samo u jednu osobu – to je LJUBAV !
Velika ljubav proizilazi iz velikog saznanja voljene stvari, a ako je malo poznajes, malo ces je, ili je uopste neces moci voleti.
Od neiskusne zene zavodnik najvise nauci.

Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
Ah, ta ljubav...♥

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.