субота, 20. март 2010.

Samo za njega

Pada noc ...sunce zalazi za oblake...Prohladan dan bese, sto je i normalno za ovaj period u godini...
Posmatram te predivne boje na tamno plavom nebu, u nijansama rozih i naranzdastih koje se mesaju u tu plavu boje inidiga i daju nesvakidasnju toplinu, lepotu...onu koju osetimo samo pogledom dok se suton spusta nad nasim gradom...
Dok pisem vece je vec polako tu...
Puno obaveza, ali sve stignem!
Kao programirana!
Uvek sebi zadam sta cu taj i taj dan raditi ili ako treba i zapisem i sve po redu obavim.Nakon toga - osecaj zadovoljstva, idemo dalje ka uspehu !
Zaista, covek ima vremena za sve, samo treba da vidi sta mu je prioritet u danu u zivotu...Sve se da stici, samo je pitanje da li se i zeli!
Ja stizem SVE, ali kao sto uvek postoji to "ali" koje ne bi trebalo da postoji uopste - ne stizem do srca Tvog.
Mozda idem pogresnim putem, mozda i ne idem, nego samo stojim u mestu...mozda....mozda idem unazad ili putem kojim se redje ide(Skot Peck - "Put kojim Se Redje Ide)...onim tezim...
Sebi pravim iluzije o Tebi i nama.
Upoznala sam te...dopao si mi se vise kao osoba...To sto nosis u sebi sto me je privuklo i ne da mi recima opisati taj osecaj jer ga ni JA ne shvatam.Ni dan danas...
Taj prvi trenutak sa tobom...kao da te znam citavu vecnost...kao da si deo mene...u meni vec...ili me 'pak dopunjujes.Svakako, sa tobom sam svoja i verujem sebi kada sam sa tobom.Osecaj prijatnosti, bliskosti, povezanosti...
Dani prolaze, ne vidjam te, osecaj je isti...dakle nije sve to bila iluzija koju cesto pravim, sklona sam tome - da idealizujem.
Sve to i dalje osecam...i zelim...
Zelim te kao osobu u celini.Da ja budem ta koja ce uvek biti tu uz tebe da te cuva, mazi, pazi ma i kao prijatelj...
To zaista nikada prema nijednom muskarcu nisam osetila.
Ne prodje dan da ne pomislim na tebe, ma i vise puta dnevno, kada nesto radim i kada sam prezauzeta - ti si isto tu, u meni, ali i ne kraj mene.
Tvoj glas...ponekad tako mio, nekad hladan...kada te cujem...i sve to me ponovo vraca na pitanje: "Da li mu je uopste stalo , da li me laze , da li je takav i prema ostalim devojkama - kulturan, fin, osvajac, dzentlmen?
Da li bas tako dobro poznaje zenski svet da zna kada sta treba reci, napisati kako bi se devojka ulovila u zamku? Da li sam se ja ulovila u tu zamku ili ona uopste ni ne postoji?"
Ne znam, a pitam se...trazim odgovor na sve moguce nacine, ne dobijam - enigma.
Samo znam da dugo ovako nesto lepo, ali meni tako nepoznato nisam osetila, mozda nekada...davno...tako davno da je i izbledelo.
Tu duhovnu bliskost, ali fizicku udaljenost.
Toliko pitanja, toliko diplomatskih odgovora, toliko slicnosti izmedju nas, toliko, toliko...me bolis...
Bas zbog toga sto cutis, a to je najgore - cutanje ili zbog toga sto nakon svih tih odgovora na moja pitanja nisam dobila pravi odgovor.Isto kao da si i cutao.
I ponovo se vracam na trenutak, momenat.Taj momenat kada si mi rekao da ti je stalo...tada sam i ja to osetila...
Momenti zajednicki - da ni ne spominjem...Uvek cu ih pamtiti i nadam se da ce mi ostati u secanju bliski...
Da dodam, nevezano za moju misao o tom gospodinu :
Istina je zaista da covek tek kada izgubi nekog tek tada vidi vrednost i velicinu toga sto je imao sa tom osobom.
Moj savet: ako ste u vezi,braku...trenutno ste nezadovoljni situacijom - porazgovarajte sa voljenom osobom iskreno o svemu.Ne trazite resenja sa strane-varanjem (jer ne dobijate sve sto zelite od voljene osobe, pa tragate za tim negde drugde - tako i dolazi uglavnom do varanja)
To je put koji vodi u corsokak.
Porazgovarajte.
Ako se medjusobno shavite - resicete problem, ako ne - neka svako krene svojim putem...Ne kradite jedno drugom dane, jer zivot je isuvise kratak.
Ne lazite voljenu osobu, jer prvenstveno lazete SEBE.
Tu je ta prava osoba koju cete sresti kada bude bilo vreme za to.
Sve je zacrtano.
Takodje...nezadovoljni ste...zapisite na papir sta sve SADA imate i videcete da ste bez razloga nesrecni i da je to bolesno stanje duha !
Izbacite to iz sebe i cenite vrednost onoga sto imate !
Recite odmah vama dragoj osobi sta osecate jer mozda ce sutra biti kasno...
Cenite ono sto imate kao sto ja cenim i ovo sto "nemam" jer iako ga nemam fizicki prisutnog - on je u mom srcu i mojoj dusi...
Noc je vec odavno pala, ulicne svetiljke obasjavaju nas grad, mesecina...zivot tece dalje, a ja i dalje mislim na tebe i vracam se na pocetak moje "price"...mojih misli...sukoba sa samom sobom...

субота, 6. март 2010.

Antoni De Melo: "Put ljubavi" - odlicna knjiga za kritiku !

Kada citam neku knjigu, nikada je ne citam "brzo".
Bas naprotiv.
Zastanem posle svake pisceve fraze koja me zaintrigira, porazmislim o njoj i utvrdim njenu tacnost.
Sto znaci - ne slazem se svim ti sto si Ti dragi pisce napisao.
Ne slozom se sa tim ili se slozim, ali dodam nesto svoje, neku svoju misao...
Dakle, inspiracija nastala procitana knjigom "Put ljubavi" - Antoni De Melo (pre par godina i koju sam zapisala na papir tada, koju delim sada sa vama, direktno ispisanu sa starog papira, bez promena prenosim u "digitalnu" formu) koja bas i ne spada u moje najomiljenije, ali volim knjige takvog zanra da citam.
Ko ju je procitao - shvatice moju misao, ko nije shvatice, ali delimicno. Sloziti sa nekim mojim iskazima ili nece.

Izlazim na ulicu...
Gledam u nebo, plave boje kao u leto, one predivne koje ni sam pisac ne zna da opise slovima, a slikar umuti bojama.
Sunce obasjava moje lice i pozdravlja me.
Ja mu uzvracam osmehom, zahvaljujem mu sto mi je otvorilo dusu (svetlost nas otkriva nama samima ,ko smo ustvari)i dalo osecaj zadovoljstva zivota...
Divnog li dana (u mojim ocima)...
Hodam, pitam se...
"Da li je sunce ljubav?" Jeste.
I kako je Antoni De Melo napisao da je ljubav bezuslovno pruzena svakom bicu(dobrom i losem). Mada nema smisla svrstavati ljude u te dve krajnosti.
Svi mi smo u vecoj meri i dobri i losi. Svako od nas prihvata tu svetlost na svojstven nacin ili je vidi pogresno ili je ni ne vidi.
U zavisnosti kakva je osoba u pitanju, kakav je kao covek, sta nosi u sebi, tako ce i posmatrati zivi svet oko sebe - realnost.
Sunce, na primer, nije vezano za mene, niti na bilo koji segment u prirodi, ali JA sam ta koja je vezana za njega, za njih i ne mogu ziveti bez njih !
Prema njegovoj "formuli" - to nije prava ljubav.
?!?
Ne slazem se sa njim!
Setam...gledam ljude oko sebe. Svako nosi svoju skrivenu brigu, patnju, gubitak, srecu, odnosno-svoj zivot.
Neki to vesto prikrivaju (tako i treba) neki ne.
Umornih li lica srecem, bilo mladih, bilo starih...
Zapitam se tad...
Ja toliko iskrena, pa ne pokazujem svesno svoje raspolozenje svakom ko mi naidje u susret ili se oneraspolozim zbog tzv.ljubomore prema osobi koja mi nailazi kao sto su neki skloni tome.
Nezadovoljni su trenutnom ili zivotnom situacijom, a ne vide vrednost onoga sto imaju!
Ne cene to!
Niti su svesni toga da su sami sebe doveli u tu situaciju - vremenom.( jer sve sto radis - sebi radis ! )
Pa ti ljudi nikada nece ni biti srecni!
Intuicija...
Jako dobro zapazim sve! Ne pridajem vaznost grubom pogledu neke zenske osobe, bezobraznom pogledu muske osobe.
Setam ulicom zivota i svakog gledam "ocima deteta".
Sta osmeh moze da ucini, a ne kosta nista!
Probajte, nasmesite se ocima nekome i videcete kako cete promeniti izraz lica te osobe, probudicete nesto prelepo u njoj!

Puno formula u knjizi. Pisac nam pise o ljubavi...
Pa kako da znam i pored svih tih objasnjenja sta je ljubav kad je JA nisam osetila u onom pravom obliku?
"Trebamo ziveti nezavisno od svih"
Slazem se, mada je ta nezavinost grubo opisana. Nikada na taj nacin ne bih razmisljala, niti pokusala da sledim pisceva upustva kako bih se osetila potpuno!
Pa, ja jesam slobodna i uzivam kada sam u povezanosti sa meni dragim osobama. Kada im svaki dan ucinim nesto dobro, kada ih ucinim srecnim - ja sam tada srecna, najsrecnija osoba na svetu!
Po piscevim "recima", vecina nas gde spadam i ja (spoznadoh sebe, sto je pored ostalog najbitnije uvek - samospoznaja) smo "zivi mrtvaci"
E pa nismo!
Puno knjiga procitanih, pored ostalog, i na temu ljubavi. U mnogima nema u naslovu reci "Ljubav", ali je bolje objasnjena!
Svako od nas mora sam da spozna, dozivi ljubav.
To je dugacak put, vrlo tezak, kojim mnogi nisu ni zakoracili, a zive u zabludi da vole.
Mnogi i okoncaju ovozemaljski zivot, a ni ne spoznaju PRAVU ljubav.
Mada, lakse je onima koji zive i umiru u zabludi da su u ljubavi, nego onima koji su svesni da nisu, zar ne?
Lazan je osecaj, ali bar ne osete prazninu.

Naravno, u knjizi ima poruka koje su mi se dopale, nakon kojih sam se zapitala...
"Duhovno stanje momenta" (dodira, pogleda....)
MOMENAT koji je tako lepo opisan...♥
Ljudi, uzivajte u svakom divnom momentu, jer oni se samo pamte!

Svakako, procitajte knjigu. Svako ima svoj stav, svoj pogled na zivot, na sve sto njega cini, pa tako i na knjige.
Mozda se Vi bas slozite sa svim ovim napisanim, a mozda i ne, ko zna...

среда, 3. март 2010.

Kratak savet - 8

Sto se vise budete predavali necemu sto je jace od vas, vise cete imati energije.
Necete imati vremena da mislite previse o sebi, da vas sputavaju vasi emotivni problemi, jer kada smo mislima skoncentrisani na nesto sto nije prisutno, a toliko to zelimo, samo preuvelicavamo nedostatak toga .
Vremenom, sve dodje na svoje...

Kratak savet - 7

Zapoceti dan muzikom, slusati je u cik zore uz soljicu omiljenog napitka.
Zavrsiti dan muzikom.
Pred san pustiti one najneznije tonove zvuka klavira, klasicne ili orijentalne muzike.
U toku dana zavrsiti sve zadate obaveze, bukvalno ih napasti ODOZGO!
Napredovati iz dana u dan (organizovanost, volja, vera u sebe i svoje sposobnosti)
I sve, bas sve raditi sa srcem, jer jedino tu lezi uspeh !

Kratak savet - 6

"Biti bez novaca je prolazno stanje, biti siromasan je stanje duha" Kada je covek tuzan, nikada ne treba da kaze: "Ja sam tuzan" vec OSECAM se tuzno, kako bi sam sebi, svojoj podsvesti naglasio da je to stanje prolazno.
Pozitivne misli navode na pozitivna dela, a tako i na pozitivan pogled na zivot i sve ono sto zivot cini.
"Kakve su ti misli takav ti je i zivot"

Kratak savet - 5

Volim ljude, volim zivot i na sve ljude gledam iskrenim ocima, sve radim srcem.
Cenim prave zivotne vrednosti.
Ipak, zreloscu, godinama, postajemo oprezniji, ali te divne, retke kvalitetne osobine nikada ne treba menjati zarad drugih ili zbog zivotnih okolnosti i uvek kada zelis nesto da menjas proispitaj prvo sebe, svoje postupke.
Menjaj sebe u pozitivnom smislu !

Kratak savet - 4

Ne trazi ljubav, ona ce sama naici-kad se najmanje nadas i kako god da okrenes, ljubav je u Tebi ,u svima nama, samo TA PRAVA osoba treba da je probudi i da prihvati, uzvratii nasu ljubav na onaj nacin koji mi to zelimo...

Kratak savet - 3

Prvo ide zaljubljenost povezana za fizickom privlascnoscu i svim drugim stvarima koje nas prvo vezu za tu osobu.
Kasnije ta zaljubljenost prelazi na visi stupanj.
Prodje vreme ili dodje do zasicenosti, jer ne postoji nista dublje i dalje intresantno da bi navelo te dve osobe da ostanu zajedno. Sve je iscrpljeno i dolazi do monotonije, cak i dosade, opterecenja.
Dakle, sta sledi?
Raskid i rasterecenje ili se prelazi u stanje ljubavi (ukoliko je doslo do dublje povezanosti).
Kada dodjemo to te "faze", ne osetimo je. Samo sto ljubav zaista menja coveka, njegov pogled na sve i covek tada dise punim plucima, cineci mu se da sa dragom osobom moze uciniti bas SVE, da osvoji ceo svet (predivnog li osecaja).
Ona gura ka napred, daje snagu i navodi na to da putem prelepih misli koje navode na dela, zaista redjamo uspeh za uspehom !

Ljubav-stanje hipnoze.
Ne znamo kada smo usli u tu predivnu "fazu".
Tek kada nestane, vidimo koliko smo voleli, koliko smo realno bili voljeni kao i njenu velicinu.
Stanje ljubavi je stanje kada znamo ...da mozemo da zivimo bez te osobe, nismo zavisni ni na bilo koji nacin od nje, a ipak zelimo da budemo sa njom(stanje duhovne povezanosti).
Kasnije, nakon ljubavi sledi postovanje...

Kratak savet - 2

Trenutak kada ljubav naidje prelepog li osecaja, ali njenu pravu velicinu osetimo tek kada vise nismo u ljubavi-secanja,preuvelicavanja...secanja, zelja da nam se sve to povrati u istom obliku...

S toga,
uzivajte u trenutku, jer oni se samo pamte.
Uzivajte u blagodetima zivota!
Ako ste sami, ne razmisljajte o nedostatku ljubavi, preuvelicace te ga...
Bavite se stvarima koje vas cine srecnim i koje su produktivne za vas.
Budite korisni sebi i drugima.
Rad je najbolji lek za tuzno srce :-)

Kratak savet - 1

Covek se moze promeniti (prisiljen svojom, tudjom voljom ili 'pak zivotnim okolnostima)ali prvo mora spoznati sebe.Kako? Gledati na sebe objektivno, jer na taj nacin ce najlakse uvideti greske, proispitace svoje postupke.
Tek kada se promeni na bolje ce videti kakav je covek bio(necovek)...