недеља, 26. септембар 2010.

Putevi ljubavi...

Svi smo mi dospeli u ovozemaljsku bastu koja se zove zivot.
Staze kojima hodamo su razlicite, preplicu se i razilaze.
Mi tecemo kao vreme, radujemo se, smejemo, patimo, bolujemo
i sto je najvaznije - Volimo...
Tako sam i ja zavolela...
Brzo, nepromisljeno, totalno blesavo...
Zavolela sam tako lako, a tako sam tesko znala to da pokazem...
Mozda je to moja najveca mana, a mozda cak i najveca vrlina.
Mozda cu upravo zbog toga uspeti da sacuvam svoje srce u jednom komadu sto retko kome polazi za rukom u ovom svetu punom lazi, prevara i neiskrenih ljubavi, a sa druge strane covek bez ljubavi je samo mrtvac koji dise, nista drugo do nekoliko slucajnih imena i datuma...

Ljubav je cudna stvar...
Danas je sve leprsavo i lepo i mi ususkani u svojoj ljubavi sijamo od zadovoljstva, a sutra? ŠOK !
Ugledamo onu stranu stvarnosti, onu stranu zivota koju juce nismo poznavali, svi lepi trenutci ispare, a u nama ostaje jedino osecaj gorcine, usamljenosti i neobjasnjive tuge...
Da li je onda nase srce vredno da ga zrtvujemo zbog nekih lepih zelenih, smedjih ociju?
Ociju koje su tu uz nas, bodre nas i prate kroz zivot, a onda odjednom nestanu kao da nikada nisu postojale, a nase srce ostane samo, napusteno i ranjeno?
Ocigledno da jeste cim je toliki promet !!!
Danas se srca poklanjaju tako nepromisljeno i brzo da je gotovo nemoguce sacuvati ih.
Da li su ljudi poludeli ili i dalje ne shvataju da je srce ono najvrednije sto poseduju?
Mozda su ipak ljudi u pravu...
Mozda srce ipak treba staviti na kocku i cekati da naidje ono koje ce kucati u istom ritmu...
Mozda je ta neizvesnost ono sto u stvari cini ljubav a kada bi sve bilo ocigledno i lako ljubav verovatno vise ne bi bila to sto je sada...
Zbog toga ljudi ne treba da se opiru kada ih pogodi Amorova strelica, a jos gore da beze od toga i stide se da pokazu svoju zaljubljenost, taj najlepsi osecaj na svetu...

Putevi ljubavi su veoma cudni i satkani su od bezbroj trenutaka.
Svaki je poseban i neponovljiv.
Svaki prezivljeni dan i prespavana noc samo su delici ogromnog mozaika. Nikada se jedan prezivljeni trenutak nece ponoviti i zato treba voleti i biti vojen u svakom trenutku, tokom ovog celog kratkog i nesavrsenog zivota, a ja bih to verovatno prvo trebala da naucim sebe...

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.