недеља, 26. септембар 2010.

Putevi ljubavi...

Svi smo mi dospeli u ovozemaljsku bastu koja se zove zivot.
Staze kojima hodamo su razlicite, preplicu se i razilaze.
Mi tecemo kao vreme, radujemo se, smejemo, patimo, bolujemo
i sto je najvaznije - Volimo...
Tako sam i ja zavolela...
Brzo, nepromisljeno, totalno blesavo...
Zavolela sam tako lako, a tako sam tesko znala to da pokazem...
Mozda je to moja najveca mana, a mozda cak i najveca vrlina.
Mozda cu upravo zbog toga uspeti da sacuvam svoje srce u jednom komadu sto retko kome polazi za rukom u ovom svetu punom lazi, prevara i neiskrenih ljubavi, a sa druge strane covek bez ljubavi je samo mrtvac koji dise, nista drugo do nekoliko slucajnih imena i datuma...

Ljubav je cudna stvar...
Danas je sve leprsavo i lepo i mi ususkani u svojoj ljubavi sijamo od zadovoljstva, a sutra? ŠOK !
Ugledamo onu stranu stvarnosti, onu stranu zivota koju juce nismo poznavali, svi lepi trenutci ispare, a u nama ostaje jedino osecaj gorcine, usamljenosti i neobjasnjive tuge...
Da li je onda nase srce vredno da ga zrtvujemo zbog nekih lepih zelenih, smedjih ociju?
Ociju koje su tu uz nas, bodre nas i prate kroz zivot, a onda odjednom nestanu kao da nikada nisu postojale, a nase srce ostane samo, napusteno i ranjeno?
Ocigledno da jeste cim je toliki promet !!!
Danas se srca poklanjaju tako nepromisljeno i brzo da je gotovo nemoguce sacuvati ih.
Da li su ljudi poludeli ili i dalje ne shvataju da je srce ono najvrednije sto poseduju?
Mozda su ipak ljudi u pravu...
Mozda srce ipak treba staviti na kocku i cekati da naidje ono koje ce kucati u istom ritmu...
Mozda je ta neizvesnost ono sto u stvari cini ljubav a kada bi sve bilo ocigledno i lako ljubav verovatno vise ne bi bila to sto je sada...
Zbog toga ljudi ne treba da se opiru kada ih pogodi Amorova strelica, a jos gore da beze od toga i stide se da pokazu svoju zaljubljenost, taj najlepsi osecaj na svetu...

Putevi ljubavi su veoma cudni i satkani su od bezbroj trenutaka.
Svaki je poseban i neponovljiv.
Svaki prezivljeni dan i prespavana noc samo su delici ogromnog mozaika. Nikada se jedan prezivljeni trenutak nece ponoviti i zato treba voleti i biti vojen u svakom trenutku, tokom ovog celog kratkog i nesavrsenog zivota, a ja bih to verovatno prvo trebala da naucim sebe...

субота, 11. септембар 2010.

Prijateljstvo...

Prijatelji?
Ko su zapravo prijatelji?
Postoji bezbroj odgovora na ovo naizgled jednostavno pitanje.
Jedni tvrde da pravi prijatelji zapravo ne postoje i da ce Vam svako kad-tad zabiti noz u ledja, a drugi opet veruju da postoji pravo prijateljstvo i ljudi koji su spremni da vam pomognu i u dobru i u zlu.
Nije lako sagledati ko ti je pravi prijatelj, a ko nije u gomili ljudi, sa kojima se svakodnevno druzis.
Mozes imati bezbroj drugova i dugarica, ali retki su oni pravi prijatelji koji su sa tobom kad places i kad se smejes. Pravi prijatelj te uvek shvata u bilo kojoj situaciji da se nalazis, u bilo kojem trenutku uvek je uz Tebe i hrabri te, podrzava te.
Kad svi kazu protiv tebe lose, tvoj pravi prijatelj nikad nista nece lose reci o tebi, naprotiv -samo dobro. To je prijatelj koji te shvata u svemu i u dobru i u zlu.
Prijateljstvo je vredno velikih odricanja i zrtvi. U njemu ne treba samo uzimati vec i davati i to u najvecoj mogucoj meri. Treba ga odrzavati, negovati, ne dati mu da se raspadne. Mada se pravo prijateljstvo nece raspasti tako lako.
Verujem da postoje pravi prijatelji koji su spremni da za Vas ucine sve, bas sve, koji vam daju snagu i podrsku.
Mnogi ljudi ulaze u nas zivot i izlaze iz njega brzinom svetlosti, neki ostave trag u nasim srcima, a neke zaboravimo. Ljude koji su Vam prijatelji ne mozete tako lako zaboraviti. Oni su tu sa Vama cak i kad nisu tu. Kad nisu fizicki prisutni, oni su tu da vas podrze. Ljudi sa kojima niste u nikakvom srodstvu, a opet se osecate kao da jeste.
Tesko je naci pravog prijatelja koji je uvek uz Vas, cak i kada bi zeleo da bude negde drugde, onog koji vas pita kako ste i saceka Vas odgovor, koji zna sve o Vama, a i dalje vas voli...
E to je pravi prijatelj!
Kad pomislim samo koliko bi nam bilo dosadno bez prijatelja oko nas...
I zato se potpuno slazem sa nekim starim mudracem koji je rekao da je samo onaj covek koji ima prijatelje, zapravo bogat covek !
Takodje, verujem da postoje i neki okrutni ljudi koji ce zeleti da Vas iskoriste i koji ce se praviti da su vam prijatelji samo da bi nesto dobili od Vas.
Oni koji gaze preko Vas kao preko praznog papira bacenog na zemlju. SVESNO !
Zadovoljna sam zato sto imam nekoliko pravih prijatelja na koje mogu uvek da se oslonim i u dobru i u zlu i koji moj zivot cine lepsim i zanimljivijim, jer bez njih zaista nista ne bi bilo isto.

Sloboda...

U zivotu ima perioda kada mislimo da je on bezvredan.
Potonemo u sebe, odbacimo one "stvari" koji bi nam pomogle da upravo shvatimo da nista nije bezvredno i mislimo da cemo time pomoci sebi da shvatimo svrhu naseg postojanja…
Sustina zivota je upravo biti slobodan.
Sitnice cine zivot, kakav god on bio.
Male stvari daju nasem zivotu sarenoliku notu!
Potreban je jedan osmeh koji bi nam ulepsao dan.
Cak je dovoljna i jedna rec.
Zivim za one koji imaju svoje misljenje, stavove, svoj stil, zivot, svoju slobodu.
Za one koji se ne plase da vole, koji se ne stide svojih reci ma koliko lose bile, za one hrabre koji u bilo kom trenutku izraze osecanja, one koji maksimalno iskoriscavaju svoj zivot!


Pogled, lep dan, utesna rec, boja cveca, osmeh, dodir.
Ono sto je neprolazno u onom sto je prolazno.
Snovi koji sami sebe ustinu za ruku, a ne probude se.
Sve je to deo slobode.
Shvatam, ceo zivot je miks dogadjaja.
I sve veliko je u stvari satkano od malog.
I okean je od gutljaja, ako tako gledas.
Zivot od uzdaha i izdaha.
Na vrhu ima mesta uvek ako se krene sa dna.
Ti skupi sebe i hrabrost, pa kreni!
Covek bez slobode je po meni dusa u lancima, ona je najvedrije nebo i najbistrija voda.
Zato zivi svaki dan kao da ti je poslednji, jer ce jedan zaista to i biti.
Ne plasi se da zagrizes vise nego sto mozes progutati.
Rizikuj. Ne oklevaj. Samo napred. Na kraju krajeva, pa zar to i nije sustina zivota?!?
To je sloboda !

уторак, 7. септембар 2010.

Sukobi misljenja izmedju muskaraca i zena i kako ih resiti na najbezbolniji nacin

Misao nastala posledicom shvatanja kroz razlicite dogadjaje, licne ili tudje - zasto dolazi do nerazumevanja (nesporazuma) izmedju muskaraca i zena.
Kao da govorimo razlicitim jezicima.
Mi, zene komplikujemo stvari, takve smo.Vecina muskaraca neke bitne stvari ne gleda na taj nacin (kao bitne) i zato dolazi do sukoba misljenja, nesporazuma, nerazumevanja.
Ova moja misao je samo jedan primer od toliko mnogo njih...
Svako od nas bi trebao da poradi prvo na sebi, da sagleda svoje postupke objektivno, pa da pokusa da resi nesporazum sa svojom dragom osobom-mirnim putem, stalozeno, kroz pricu, otvoreno.
Mnogi pokusavaju da idu "Putem kojim se cesce ide" koji je varan i cini se lako prohodnim, lakim (ali nije i vodi u corsokak) nerazmisljajuci o posledicama svojih postupaka.
O cemu li pisem? Prevari.Da...
Sta time covek postize? Nista dobro.
Bezi od problema, zapada u jos veci problem, laze osobu koju voli, a prvenstveno laze sebe,a mozda laganje predje u naviku-tu su posledice po coveka katastrofalne!
Svakako, vremenom zapada u jos gore stanje.I sami znate po tudjim ili vasim iskustvima kako se sve to zavrsi.
A kada izgubimo dragu osobu - tek tada vidimo vrednost njenu i onoga sto smo sa njom imali.
Ako ne mozete vise biti pored "drage" osobe iz bilo kog razloga, recite joj, iskreno.Boli, ali je najlakse. Tada ne kradete dane ni sebi niti toj osobi.
Svako ide svojim putem, rasterecen, naucen novom lekcijom o ljubavi ...To je zivot....Idemo dalje, ali iskreno!

Time cemo bolje jedni druge shvatiti.Bar da pokusamo.Nista nas ne kosta, sem manjeg trosenja zivaca i shvatanja da je sve ustvari jednostavnije i lako resivo.
Samo-problem je u nama, musrarcima, zenama, komunikaciji.Bilo, jeste, bice!
Svakako, muskarci su muskarci, zene su zene i UVEK ce dolaziti do nesporazuma (ali bar na greskama svojim, tudjim da naucimo)...koliko je to nekad bolno, toliko je i slatko :-)
Volite se, uzivajte u momentima jer kao sto sam napisala u jednom od mojih postova u blogg-u, momenti se jedino pamte, a covek nije ziv samo kada je postojan na ovozemaljskom svetu, vec i kada voli !!!
Tada se itekako oseca zivim!
Predivnog li osecaja... Zar ne? :-)
I ne zaboravite - (za)volite SEBE kako bi Vas drugi voleli i sto je najbitnije - (za)volite ZIVOT i sve sto zivot cini !!!